(0 glasova)

špišić

 

Prof. dr. sc.
BOŽIDAR ŠPIŠIĆ


osnivač ortopedije
u Hrvatskoj

rođen 1879, a umro 1957

dekan Medicinskog fakulteta
(1937-38. i 1941-43.)
rektor Hrvatskog sveučilišta
(1943-44)

 

 

      "Na studiju u Grazu osnovao je u okviru akademskog društva "Hrvatska" veliki tamburaški orkestar (od 30 članova), kojem je bio dirigent, te pjevački zbor (sam je bio vrstan solist tenor).
Zanimljivo je da je napisao tekst i skladao himnu ortopeda."

           

    Mladi sisački doktor medicine Božidar Špišić, promoviravši u Grazu te usavršivši se u ortopediji u Grazu, Munchenu, Beču i Berlinu, dolazi 1905. u Zagreb u iščekivanju da će vlada osnovati ortopedski zavod, kojeg u Hrvatskoj nije bilo, no kad se to nije ostvarilo, svojim vlastitim sredstvima god. 1908. osniva u Zagrebu prvi otopedski zavod na jugoistoku Europe.


      Hrvatskoj medicini nikada nisu cvale ruže, a ako je koja i procvjetala bila je puna trnja. Privatni ortopedski zavod dr. Špišića u Palmotićevoj 22 skroman je začetak hrvatske ortopedije. Imao je ordinaciju, sobu za kirurško-ortopedske zahvate i sadrenje, prostoriju za medicinsku gimnastiku i fizikalnu terapiju, rendgen, te dvije bolesničke sobe. U tom je zavodu radila Špišićeva supruga Emma rođ. Crnadak, prva naša stručno izobražena fizioterapeutkinja.


       Tek kad je zagustilo, kad je za I. svjetskog rata silno porastao priljev ratnih ozljeđenika i invalida, Ratno ministarstvo u Beču je na Špišićev prijedlog god. 1915. odobrilo osnivanje javnog ortopedskog zavoda u prizemlju Obrtne škole na Kazališnom trgu, u kojoj školi je provizorno bila smještena Bolnica Crvenog križa.


       Budući da je taj prostor ubrzo postao premalen, vlada početkom 1916. dodjeljuje Špišiću zgradu današnjeg Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u ulici A. Kovačića, gdje je Špišić uredio ortopedsku bolnicu s 200 kreveta, operacijskom dvoranom, prostorom za kineziterapiju i fizikalnu terapiju, radionicama za izradu proteza, bandaža i drugih ortopedskih pomagala, a u sastavu je bolnice djelovala i Invalidska škola u 11 baraka na prostoru bivše ciglane (danas su ovdje smješteni Arhitektonski, Građevinski i Geodetski fakultet). U toj školi, kapaciteta 700 invalida, oni su se prema svojoj preostaloj radnoj sposobnosti uvježbavali u dotadašnjem zvanju ili prekvalificirali, polazili analfabetske tečajeve, slušali predavanja iz opće naobrazbe i zdravstvenog prosvjećivanja, u skladu sa Špišićevim poimanjem ortopedije kao socijalno-medicinske struke.


Ortopedska bolnica, radionica i Invalidska škola premještene su 1921. u još nedovršenu zgradu gradske ubožnice na Sv. Duhu, jer je zgrada u Kovačićevoj ulici data Medicinskom fakultetu za potrebe Očne i Neurološke klinike.


 Špišić, koji je 1922. u svojstvu privatnog docenta uspio uvrstiti ortopediju kao kolegij tog Fakulteta, ponovno mora organizirati Ortopedsku bolnicu s radionicama, rehabilitacijskim centrom i sada posebnim odjelom za sakatu djecu, međutim, procvat te bolnice bude grubo prekinut potkraj tog desetljeća, kad se bolnica svodi na Ortopedski odjel Zakladne bolnice (65 kreveta, preuzima ga F. Grospić), koja čitava s Jelačićeva trga useljava u tu zgradu.      


 

 

       Invalidska škola bude raspuštena, a ortopedske radionice sele u Novu Ves, opet u prostor jedne ubožnice. Špišić, koji je 1927. postao izvanrednim profesorom, nastavlja djelovati u svom starom privatnom zavodu, gdje drži i nastavu za studente.


 

Osnivanje Ortopedske klinike

       U međuvremenu, on izrađuje planove i nacrte za Ortopedsku kliniku, putuje u Beograd u Ministarstvo graditeljstva i Ministarstvo financija, dobiva dozvolu i početna sredstva za gradnju Klinike na Šalati. A dok se ta zgrada gradila (s dugim rokom; izgradnja je naime, trajala punih 10 godina), Špišić 1930. osniva Ortopedsku kliniku i privremeno je smješta u prenatrpanu zgradu na Šalati br. 4, gdje se još nalaze Dječja, Kožna, Ušna klinika s Odontološkim odsjekom, uprava Kliničke bolnice i stanovi časnih sestara.


 

Otvaranje nove klinike na Šalati

      Konačno u travnju 1940. Špišić otvara vrlo moderno uređenu Ortopedsku kliniku s 80 kreveta. Napose valja istaći da je u sklopu odjela za sakatu djecu djelovala i učiteljica, da djeca u svom dugotrajnom liječenju ne bi zaostala u nastavi. Profesor (od 1934. redoviti) Špišić napose se bavio problematikom sakate djece, borbom protiv socijalnih bolesti koje dovode do invalidnosti, učvrstio je pojam funkcionalnog liječenja.
      Izradio je više originalnih terapijskih postupaka, napisao je naš prvi udžbenik ortopedije, sudjelovao je u osnivanju specijaliziranih stanova za zbrinjavanje ortopedskih bolesnika, zalagao se za sveslavensku ortopedsku suradnju.


  

    Bio je dopisni član JAZU (od 1930), dekan Medicinskog fakulteta (1937-38. i 1941-43.) i rektor Hrvatskog sveučilišta (1943-44). Blizak narodu volio je tamburašku glazbu. Još kao učenik svirao je bisernicu i tamburicu (poslije i brač), te je u Sisku osnovao đački tamburaški orkestar (znao je zasvirati tamburicu zajedno sa Stjepanom Radićem, kad bi ovaj pohodio svoj posavski kraj).


  

     Na studiju u Grazu osnovao je u okviru akademskog društva "Hrvatska" veliki tamburaški orkestar (od 30 članova), kojem je bio dirigent, te pjevački zbor (sam je bio vrstan solist tenor). Zanimljivo je da je napisao tekst i skladao himnu ortopeda.


 
 
 
Napisao: Prim. dr. Vladimir Dugački
Obradio i uredio: doc. dr. Mirza Žižak
           

 

Korisnički račun






Zaboravili ste lozinku?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

Kalendar

« < Listopad 2014 > »
P U S C P S S
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2

Nadolazeći događaji

Bez dogadaja

Tko je online

Gostiju online: 1

Statistika

Korisnika: 169
Novosti: 1483
Linkova: 0