Genetičari ostaju… Djeca.
Vole li genetičari eksperimentirati više od „prosječnog znanstvenika“?
Jesu li baš svi eksperimenti prihvatljivi i skriva li se u svima nama mali Mengele?
Nedavno, a u nekim medijima i pomalo senzacionalno, objavljena je informacija kako je tim znanstvenika „križao zeca i topolu“. Hoćemo li mi to sada zvati zepolom ili pak tocem manje je bitno, zanimljivije je pitanje koliko je ponašanje prihvatljivo.
Još od najranijih dana vrsta homo sapiens voli eksperimentirati. Istini za volju, upravo nas je taj „znatiželjni um“ i doveo do mjesta na kojem stojimo. O dualizmu istog neću duljiti. Svatko od nas sam puno će lakše samom sebi odgovoriti je li Svijet u kojem živimo (njemu/njoj) dobar ili loš. No, valja se zapitati koliko se mi zapravo „igramo Boga“ i koliko je ta igra u službi ljudi?

Genetika je zanimljiva i zabavna znanstvena disciplina. Malo tko neće biti zadivljen biljkom duhana ili pak prasetom koje „svijetli u mraku“. Gledajući s aspekta znanosti, ubacivanje stranih gena u organizam nije pretjerano komplicirano. Svi smo, htjeli mi to ili ne, jeli GMO i većina se pita koliko je to štetno za nas? Za naš planet?
Odgovor nije jednostavan. Znanstvenici kažu da je rajčica s genom bakalara jednako jestiva kao i ona „domaća“, samo da „dulje traje“. Ekolozi, a sve više i priznati znanstvenici upozoravaju nas da unošenjem novih gena u biotop mijenjamo lokalne eko sustave. Ipak, to činimo i na druge načine. Savršen primjer je caulerpa taxifolia. „Treći kamenčić od Sunca“ prečesto nesvjesno mijenjamo, a štetne posljedice zamjećujemo prekasno. Nažalost, još nam više treba kako bi počeli djelovati i ispravili nanesenu štetu..

Zaključak…
Treba li sve te i takve eksperimente onda zabraniti? Treba li GMO izbaciti iz ekosustava?
Iskreno, lako je biti moralan kada si sit. Po nekim statističkim podacima u Svijetu danas gladuje milijardu ljudi. Argument kako GMO može nahraniti Svijet stoji. Pa ipak, to se ne događa…
Svrha ovog teksta nikako nije riješiti velike etičke probleme, nije niti iznošenje znanstvenih činjenica, već jednostavno osvještavanje. Kao i svaki znanstveno-etički problem i ovaj je siv. Rješenje nije niti jednostavno niti jasno vidljivo. Mnoga će se koplja u budućnosti još ukrštavati, a na nama je da prikupljamo i kritički obrađujemo razne informacije te djelujemo na temelju dobivenih zaključaka. Naposlijetku, upravo to znači biti informacijski pismen.
Po nekim statističkim podacima u Svijetu danas gladuje milijardu ljudi. Tri milijarde pak je pretilo.
Oko 800 milijuna ljudi nije pismeno. 80% tih živi u svega 8 zemalja. „Pismenost“ ovdje označava samo vještine čitanja i pisanja, premda se u većini razvijenih zemalja taj pojam danas koristi i za druge vrste pismenosti- pretežito informacijsku i informatičku. No, to je tema za sebe…

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.