Potaknut “Latinicom“ od ponedjeljka odlučih se na ovaj tekst. Tko ima neka plati, tko nema neka umre. Tako bi se nekako mogla opisati razina na koju je, nakon niza reformi, dovedeno hrvatsko zdravstvo. Zvuči grozno, ali kad realno sagledate situaciju (kao pacijent) zaista je tako. U hrvatskome zdravstvu vladaju nered, nerad i neodgovornost, ne poštuju se zakoni i krši Ustav koji svakom građaninu jamči zdravstvenu zaštitu.
Zdravlje ni u kojem slučaju ne smije postati roba, nego bi trebala biti najveća vrijednost u društvu. Dva temeljna načela iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti - dostupnost i sveobuhvatnost - uopće nisu realizirana. Prije nekoliko godina uvedeno je obvezno plaćanje administrativne pristojbe. Pokazalo se da je ona financijski neučinkovita jer čini manje od dva posto ukupnog fonda zdravstvenog osiguranja, socijalno je neosjetljiva jer je plaćaju stariji, kronično bolesni i siromašni građani, etički je neprihvatljiva u hitnim slučajevima, a zdravstvenim djelatnicima oduzima 10 posto radnog vremena. Za predstojeće izbore dva glavna konkurenta najavljuju revoluciju u zdravstvu.  Nadam se (pomalo naivno) da će novim zakonima svima (i pacijentima i zdravstvenim djelatnicima) biti bolje.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.