Ovo pitanje mučilo je generacije znanstvenika, a odgovor je dan tek sada, u doba kada postoje kulture stanica (čak i folikula dlake) koje su nam pomogle riješiti ovu donedavnu misteriju.Profesor J. M. Wood je otkrio kako naša kosa sa starenjem gubi enzim katalazu koja razgrađuje vodikov peroksid, moćno sredstvo za izbjeljivanje, između ostalog.

Taj kemijski spoj ometa sintezu melanina, pigmenta zaslužnog za boju naše kose, ali i kože, te očiju. Zanimljivo je da isti mehanizam, korištenjem peroksida upotrebljavaju kozmetičke kuću u pripravcima za bojanje kose već desetljećima... ni ne znajući da samo oponašaju prirodni proces koji se događa u našim tijelima, preciznije: u našim vlasištima.
Osim odgovora zašto kosa s vremenom dobiva srebrno – bijelo nijansu, ovo otkriće bi moglo rasvjetliti nastanak jedne druge, kožne bolesti u kojoj je glavni poremećaj također nedostatak melanina: riječ je, naravno o vitiligu.
I tako je ponovno znanost pobijedila, u ovom slučaju još jednu od poznatijih narodnih mudrosti.  Dakle, sijeda kosa ipak nije pokazatelj mudrosti, već je zapravo samo riječ o racionalnom, jednostavnom gubitku funkcije  još jednostavnijeg enzima. Jedino ako neki smatraju da mudrost ide sa starošću (jer se sijede kose još uvijek poezuju sa starošću) pa navedenu narodnu izreku tome pripisuju. Uvjeravamo vas da to baš i nije uvijek posve točno.

Ipak postoje pitanja na koja danas još uvijek nemamo odgovor. Jedno od njih je i  zašto neki posijede  u 25. godini dok oni drugi zadrže prirodnu boju svoje kose skoro čitav život? Na ove odgovore ćemo morati pričekati još neko vrijeme.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.