Možda će izgledati čudno mnogim zaljubljenicima Maca kad kažem da i pored brojnih vrlo povoljnih informacija koje sam imao o Mac-u i Jobsovim proizvodima nikad nisam pimao neku posebnu želju da ih probam ili još bolje imam. No, ne kaže se uzalud „nikad ne reci nikad“. I stvarno bi tako.

Već drugi dan po dolasku u Baltimor nisam mogao odoljeti silnoj želji da posjetim svoj omiljeni dućan. Best Buy. Znao sam u njemu provoditi sate šetajući među policama uživajući u novotarijama koje su se pojaviljivale kako u informatici tako i u video tech-u. Posebno je bilo opasno po moj novčanik ako bih se u svom dućanu našao nakon neuspješnog dana u kojem bi mi propali svi pokusi. Još ako je razlog propasti pokusa glupi previd i greška koju napraviš u u najgorem mogućem trenutku. Eh, tada bih bio u stanju kupiti najskuplju moguću stvarčicu (naravno, mislim da kompjutere) i nakon toga se osjećati sjajno. Čak ni činjenica da ću se morati odreći važnih planova nisu mogli pomutiti taj osjećaj zadovoljstva. Jeste slab sam na informatiku i što mogu. Sjećanja na te dane su navrla čim sam zakoračio  ... prvi korak nakon više od 5 godina. I nisam sam se, naravno prevario. Toliko je toga novog.

Ipak da se vratim na glavni razlog pisanja ovog teksta. iPad. Baš i nemam običaj davati preglede nekog uređaja no u slučaju iPada zaista ima valjanog razloga.  Kad ga stavite u ruke i probate jednostavno ne možete ostati hladni.  Prožme vas osjećaj topline i ljubavi prema nečemu što imate u ruci a znate da ga ne možete posjedovati.

U Best Buy sam ušao baš u pravom trenutku. Započinjala je uobičajena dnevna prezentacija iPada za posjetitelje (znak?). Ipak i pored sjajne prezentacije poslastica je bila isprobavanje samog uređaja.

 

U prvom trenutku ne toliko intuitivan zaslon osjetljiv na dodir, međutim nakon 2-3 pokušaja/pogreške brzo se shvati na koji se način može kretati kroz direktorije. Web stranice se učitavaju lako i brzo, a slično je i s drugim aplikacijama. Posebno zanimljiva je aplikacija kroz koju se može doći do pojedinih pjesama, video spotova, riječi pjesama i sl.. Jednim dodirom i već si na slijedećem nivou. 

Biblioteka, čitanje knjiga ili novina je posebna priča. Upravo onakvim kakvim sam ga zamišljao godinama unatrag. Kad ga držiš u ruci i otvaraš neku od ponuđenih knjiga imaš dojam kao da čitaš neko od onih malih popularnih hit izdanja kakve se znalo kupiti na kioscima. Još i bolje. Posebnost je listanje novina. Povlačiš prst po ekranu i stranica se okreće kao da u ruci imaš prave novine. Učitavanje je toliko brzo da i neznaš da si na bežičnom internetu.

Da se ne bi  dogodilo da negdje i nekoj zabiti nemate pristup internetu preporuča se uzeti model s 3G koji ti omogućuje da se automatski prebacis s WiFi veze na 3G mrežu. Ako se pretplatiš na novine onda se ujutro pri prvom priključivanju na internet cijele novine downloadaju u uređaj i daljnja ti veza s internetom više i ne treba sve dok ne pročitaš svoje novine ili poželiš s nekim razgovarati odnosno poslati e-mail.

Knjige u iPadu su još veće iznenađenje. Ne samo da ti dozvoljava normalno listanje ili biranje poglavlja već ti omogućuje pretraživanje preko ključne riječi. Pamti na kojoj si stranici stao s čitanjem.  Ako ne vidiš dobro slova, jednostavnim širenjem prstiju po ekranu (kakvo inače postoji na iPod-ovima) dobiješ veličinu slova koja najbolje odgovara tvojim vidu.

 

Sam ekran je nešto manji od bilježnice A4 formata i ponaša se upravo onako kao što se može vidjeti na prezentacijskim spotovima. Samo što je uživo puno ljepše i impresivnije. Lagan je i imaš dojam da samo što se neće raspasti u rukama. Ipak se radi samo o dojmu. Razočaralo me što su tvorci iPada ostali dosljedni sebi u cilju da zagorčaju život svim „windows“ zaljubljenicima. Nema USB utora pa se ne mogu gledati svi oni divx filmovi koje imamo u svojim arhivama.  No i pored svega toga. Ako ranije i nisam imao previsoko mišljenje o Jobsu ipak mu se treba skinuti kapa i priznati da je genije. Može i velikim slovima.
… ... Samo sam čekao da se odnekud pojavi. Znao sam da neću dugo čekati. Dovoljno je da na licu napravim onaj poznati izraz izgubljenog i ljubopitljivog kupca i netko će se već pojaviti. I evo ga... s već poznatim (poslovično) ljubaznim osmjehomo upitao me trbam li pomoć. Kako ne bih trebao kad sam tek došao u Baltimor. Još ni kofere nisam pošteno raspakirao. Iz prve sam, bez posebnog uvoda, pucao: "imate li iPad za prodaju i koliko košta model od 64 GB. Već sam ranije vidio da se nude 3 modela (16, 32 i 64 GB). Ne skidajući osmjeh s lica slavodobitno je objavio da iPadove (kojih obično dobiju oko 50tak tjedno)  prodaju u roku od 30 min. Nakon što sam i sam imao popularnu igračku u ruci bilo mi je sasvim jasno i zašto.

Model od 64 Gb košta 699$, a od 32 košta 599$. A ako se želi još i 3G onda je potrebno doplatiti nekih 130$. Kako god okreneš puno previše, međutim s obzirom na veliki interes i pomamu za Igračkom sumnjam da će se išta mijenjati u skorije vrijeme. Oduševljenje iPadom je očito što je vidljivo iz komentara svih onih posjetitelja koji su poput mene istraživali njegove mogućnosti. Shvatili su to i veliki izdavači (Newyork Times, USA Today, ABC i dr.) koji gotovo svakodnevno  „izbacuju“ na tržiste neku novu aplikaciju za iPad.

Ono što iPad čini posebnim jeste činjenica da po mojoj slobodnoj procjeni zadovoljava gotovo 80% potreba prosječnog korisnika (ako ne računam srednjoškolce čije potrebe zadovoljava gotovo 100%) . Pored svih prednosti, nespretan je za pisanje (bar u slučajevima gdje želite koristiti dvije ruke) no siguran sam da će onima koji su naučeni slati brojne sms-ove uz pomoć samo palčeva biti sjajno oruđe. No o tome drugi put.