se u Njemačkoj ne mora odrađivati staž. Nakon misec dana boravka u Hamburgu 6 studenata iz Zagreba saznalo je malo više o studiju medicine u Njemačkoj. KBC Eppendorf surađuje sa našim fakultetom već 30 godina i u sklopu te suradnje svake godine odvija se bilateralna razmjena studenata. Ove godine nas 6 otišlo je u Hamburg koji iz aviona izgleda ko šuma sa pokojom kućicom. Grad je predivno prezelen i promini vam percepciju o tome da jedna luka mora bit industrijski i ružan grad. Pogotovo ako odete u 9 misecu i imate 30 dana sunca. Znanje njemačkog vam dobro dođe na papiru za prijavu za razmjenu, ali u Hamburgu ako vam je engleski jači onda ste na sigurnom. Engleski govori većina doktora na odjelima, sve sestre koje su bile na mom odjelu, a i pacijenti ako ih zamolite da pregled obavite na engl. Iznimaka ima, pogotovo kad pričate u busu kako vozač loše vozi, na hrvatskom da vas nebi ko razumia. I onda čujete od vozača: Ovo je zadnja stanica! Stim se nemojte zavaravat; već prvo veće konobar u Turmu je bia hrvat. Po njegovim pričama u Hamburgu ima oko 10 000 hrvata. A to je tek mali broj ljudi iz bivše Juge koji će vas razumit. Domaćini su bili super: svako od nas dobia je jednokrevetnu sobu sa kupatilom, 200 eura, karticu za njihovu knjižnicu i internet te potvrdu za besplatno hranjenje u njihovoj menzi. Dobili smo i dvije kute za korištenje, ona lipa zelena ili plava "odjelca" za ispod kute, a nešto od toga smo i vratili nazad kad smo odlazili. Odjel na kojem radite više manje birate sami, a i radno vrijeme. I dok su neki prema nama bili super i dovodili u pitanje zašto svi naši profe nisu ovakvi, neki su se također pitali da li mi iz male državice negdi tamo smještene smo ikad čuli za MR. Za vrijeme našeg boravka bolnica se velikim djelom renovirala. Ima i jedna usporedba, dok smo mi u zg-u znali čekat naše voditelje vježbi da se pojave, njihovi svi imaju pagere pa se zna di su. Ali vratimo se mi na staž. Kako se tamo sve bazira na lovi, onda su oni svatili da radit godinu dana nakon faksa i zato nedobit ništa ili malo nije ekonomski isplativo, te im sustav izgleda ovako: Ispiti prve dvi godine su veoma slični našima osim što oni nakon druge godine polažu još jedan veliki ispit koji obuhvaća sve male koje su do tad posebno položili. Pošto staž ipak triba bar u nekom obliku obavit, onda oni slušaju predavanja i idu po odjelima sa zaključnom petom godinom, a šestu godinu faksa imaju staž. Za vrime šeste godine spremaju se za završni ispit koji traje 3 dana. I obuhvaća sve. I nakon faksa krene proces prijave za specijalizaciju, koji kao i kod nas zna potrajat. Ali ono što kod njih zna potrajat je upis na fakultet. Tako da je većina studenata koje smo mi upoznali bila pokoju godinu starija od nas, a neki i još pokoju više. Sami njemci kažu da im se je lakše upisat u Austriji. Prijenos znanja je upitan, i dok je rješenje za staž bolje, nemojte mislit da oni znaju puno više od nas, ili čak išta više. Kao i kod nas to ovisi osobi koja uči, a ocjene o ispitivaču. Istina je da ipak imaju više praktičnog rada i da će te se naučit vadit i vadit i vadit krv i davat injekcije i infuzije i sve druge slične stvari koje njihove sestre ne rade. Ali da nebi mislili da na razmjenu idete samo radit, osim vikenda većinom dobijete i još jedan dan u tjednu slobodan i onda istražujete okolo. I često, veoma često završite u jednoj maloj crvenoj četvrti St.Pauli i Repperbahnu, koja baš i nije tako mala, jerbo se vikendom na njoj vidi više ljudi nego šta možete zamislit. A šta oni tamo rade? pa bilo bi vam najbolje da se dogodine prijavite za razmjenu i vidite.
Samo registrirani korisnici mogu komentirati. Molim ulogirajte se ili registrirajte.
Pozivaju se zainteresirani da se pridruže mjesečnom druženju na temu e-učenjau ponedjeljak, 19. ožujka 2012. u 16 sati, u učionici E u Srcu. Naslov predavanja je "CourseLab - alat za kreiranje e-kolegija" a održat će ga&...