Christene M. Jolowsky, MS, RPh, izvanredna prof. Sveučilišta u  Minnesoti, Farmaceutskog fakulteta u  Minneapolisu, Minnesota i direktorica farmaceutskog odjela zdravstvene zaštite u Maplewoodu, Minnesota kaže da se stabilnost lijeka definira kao vrijeme tijekom kojeg će lijek zadovoljiti specifikacije navedene u monografiji lijeka, uključujući identitet, snagu, kvalitetu i čistoću.

Monografija lijeka vrijedi do isteka roka trajanja, navedenog na pakiranju. Proizvođač mora dokazati da će lijek zadržati stabilnost do isteka roka trajanja pod potrebnim uvjetima skladištenja. Stabilnost uključuje i aktivnost lijeka, kao i njegov fizički izgled. Na stabilnost utječu i uvjeti skladištenja: svjetlost, temperatura, zrak, vlaga i ostale kemijske tvari lijeka koje nisu sama aktivna tvar. Postoji 5 općenitih tipova stabilnosti:

 Lijekovi propadaju ili se razgrađuju zbog raznih razloga, uključujući kemijske reakcije, oksidacije (izloženost zraku ili kemikalijama ), fotokemijske reakcije ( izloženost svjetlu ) i interakcije sa drugim kemijskim tvarima u lijeku. Sam adrenalin je jako sklon oksidaciji zbog čega se mora pakirati na način da se minimizira oksidacija. Sam lijek sadrži od 90% do 115% označene količine adrenalina. Nekoliko upozorenja na lijeku naglašava da se lijek ne smije koristiti ako je ružičast ili smeđ ili ako sadrži talog. Promjena boje je dokaz oksidacije. Tada postoji opasnost od halucinogene reakcije. Ostala upozorenja ne sadrže specifične toksične efekte adrenalina kojemu je istekao rok trajanja. Kada otopina adrenalina oksidira uz prisutnost kisika, posebice ako je riječ o neutralnim ili alkalnim otopinama, pojavi se crvena boja. Ta crvena tvar se naziva adrenokrom i ne posjeduje nikakvu medicinsku vrijednost, ali možda posjeduje halucinogene efekte.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.