S obzirom na veliku učestalost shizofrenije, depresije i bipolarnog poremećaja – ne čudi zanimljivo istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu  u Hertfordshireu. Istraživan je pravi značaj kognitivne terapije u liječenju bolesnika pogođenih tim bolestima. Uspoređujući 'placebo terapiju' s kognitivnom nisu nađene nikakve razlike u rezultatima, iz čega je zaključeno da takva vrsta terapije ni u jednoj od navedenoj bolesti ne pomaže.

To saznanje je posebno važno jer se mnogi ljudi danas diljem svijeta između ostalog podvrgavaju i kognitivnoj terapiji u slučaju shizofrenije, depresije i bipolarnog poremećaja. Možda će skeptici reći kako je to bilo očekivano jer je znanstveno dokazano kako ove dijagnoze u sebi imaju organsku podlogu : promjenu funkcioniranja određenih receptora itd., no poznato je da se i misaonim procesima može utjecati na 'kemiju' u mozgu.

Ipak, teško da će se odustati od takvog pristupa ovim pacijentima jer uvijek valja pokušati na više načina riješiti problem (ovako se bar neće naškoditi jer se ne eksperimentira s lijekovima i kemijskim tvarima, nego samo s riječima). Mnogi  problemi poput poremećaja raspoloženja, anksioznih poremećaja, poremećaja ličnosti, psihotičnih poremećaja, poremećaja prehrane i ovisnosti mogu biti učinkovito liječeni pomoću kognitivne terapije – ili je možda bolje reći da je takav stav  bio do ovog otkrića. Naravno, u blažim oblicima npr. depresije je opravdani cilj kognitivne terapije  smanjenje depresije i  spriječavanje njenog ponovnog javljanja pomažući bolesniku da spozna i ukloni negativno razmišljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji način razmišljanja i izvježba nove kognitivne i bihevioralne odgovore (promjena ponašanja). Dakle, umjesto 'djela, ne riječi' u psihijatriji važe 'dijela i riječi'.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.