«Što je previše, to ni pas s maslom ne bi pojeo.» Započinjem ovaj članak citatom iz meni drage knjige Vlak u snijegu. Kad smo kod toga, kad ste zadnji put pročitali knjigu? (izuzev ispitne literature i dodatne ispitne literature) Gledam vas, dragi kolege, kako stalno nešto tipkate, surfate netom, chatate, mejlate. Ne može se poreči da je internet strašno dobra stvar, pruža nam brz pristup informacijama i povezuje ljude. Možemo upoznati ljude putem chatova i blogova koji povezuju ljude sličnih interesa, gledati slike s njihovih tuluma, komentirati ih te također vlastitu intimu izložiti njima. Pruža se i mogućnost upoznavanja budućeg dečka, cure (ako vam ne uspije na ovaj način, uvijek vam preostaje Arenin ljubavni vrtuljak i dobro situirani neženje koji ne piju i ne puše, ugodne vanjštine, s inozemnon penzijom), serijskog davitelja i inih ličnosti. Zahvaljujući internetu (i naravno, šarmantnim hostesama iz tv prodaje) možemo kupovati, a da ne trošimo vrijeme na obilaske trgovina.

Zašto štedimo vrijeme? Da bi nam ostalo više vremena za chatanje i komentiranje ludog provoda Nicka i Jane u dalekom nam Brazilu? Ili da bismo popili kavu s prijateljima, o­nima od krvi i mesa s kojima smo bili na tulumu na kojem se Ana izbljuvala po Nikoli, pa su nakon toga prohodali, pri čemu fotografija nemilog događaja izaziva smijeh i sadrži priču, a ne tek komentar «Mala, šta piješ kad ti škodi.»

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.