Neki studenti svoja znanstvena otkrića duguju bezbrojnim satima provedenim uz neonske lampe, mikroskopiranju bez kraja i konca, iscrpnim analizama rezultata i dobrom poznavanju ljepota hrvatskoga jezika. Drugi ista testiraju u bircevima, uz rundu ili dvije. Tri.

Moj novi uzor, Leonard Lee s MITa, uspio je spojiti oboje kao dio istraživanja okusa (pivice) i to tijekom šest mjeseci, na račun fakulteta, naravno. Dok je kolegama kupovao galone piva i unaprijeđivao kako znanstvenu spoznaju, a tako i svoju popularnost, otkrio je nadasve zanimljive stvari. I objavio ih, nota bene, u vodećem psihološkom časopisu. Njegova studija otkriva da je moguće navesti ljude da zavole sasvim novo i drugačije pivo od dotadašnjeg favorita (o nepostojana ljudska prirodo!) tako da im se ponudi novo koje navodno ima supertajni sastojak u sebi.

U prethodnim su studijama, naime, psiholozi pronašli da su ljudi skloni preferirati određene proizvode i smatrati ih kvalitetnijim samo zbog činjenice da pripadaju određenom brendu. (a tek odjeća...) No, ovaj je eksperiment pokazao da se tu radi o još višoj i sofisticiranijoj razini. Čini se da se ovdje ne vrti baš sve oko odanosti određenoj marki piva, već tome da određena percepcija kvalitete mijenja okus tijekom degustacije. U studiji je sudjelovalo 388 muškaraca i žena kojima su ponuđena po dva piva svakom. Jedno je pivo uvijek bilo poznata marka, dok su u drugo dodali par kapi aceta balsamica. U prethodnim studijama dokazano je da velika većina pivopija smatra da ocat uništava okus pivice. (Pa koja to istraživanja, na planetu Hoegarden Witbier?)

U samoj su studiji ljudi uglavnom preferirali MIT pivo, kako su nazvali kiseli mix, no ljudima su rekli što je zapravo tajni sastojak tek nakon što bi se odlučili. Za razliku od njih, kontrolna skupina pivopija koja je unaprijed znala da je tajni sastojak ocat, bez razmišljanja je odabrala regularno pivo kao bolje.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.