Napadaji zlovolje su kod djece često znak gladi ili bolesti. No, variraju od djeteta do djeteta. Kod neke djece su kratkotrajni i manje agresivni, dok velik broj djece ne može iskontrolirati svoj bijes. Takvo je stanje sasvim normalno u odrastanju i služi za učenje samokontrole, kasnije u životu možda posluži i za neke složenije situacije. Gdje je granica ˝ normalnosti˝? Ukoliko dijete pri svakom napadaju nanosi bol sebi i drugima, to treba shvatiti kako snažan razlog za pomoć. Pregledom ponašanja 279.-ero djece, starosti od 3 do 6 godina, kako zdrave djece, tako i one s dijagnosticiranim poremećajima poput depresije ili nemogućnosti pažnje, uslijedio je zaključak: postoji nekoliko tipova napadaja zlovolje- napadaji uz samoozljeđivanje, napadaji uz nasilje nad objektima ili drugim osobama, napadaji u kojima se djeca ne mogu smiriti bez tuđe pomoći, napadaji koji traju dulje od 25 minuta te napadaji koji se pojavljuju više od 5 puta na dan ili 10- 20 puta na mjesec. Globalno mišljenje dr. Andy Beldena koji je i proveo to istraživanje sa svojim timom jest da su napadaji najčešće u vezi s depresijom. Dijete treba ogromnu pažnju, ali i usmjerenje za ponašanje.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.