Poznajete li nekog tko je savršen? Vjerojatno ne. No, poznate li nekog tko možda pretjeruje u pokušaju da dođe što bliže stanju savršenstva? Vjerojatno da.

Postavlja se pitanje gdje je granica normalnog ‘perfekcionizma’ s psihijatrijskom dijagnozom opsesivno – kompulzivnog poremećaja (OKP).
Ovaj je poremećaj ličnosti drugačiji od drugih jer same osobe znaju da imaju problem kojim sebe koče i ne dopuštaju si osjećaj opuštenosti. Postoje neki znakovi koji prate OPK, a pomažu nam u donošenju pravilne dijagnoze… naime, takve osobe će:

1. preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima gdje za svaku, i najmanju, najbezazleniju radnju postoji plan i ništa se ne prepušta slučaju.
2. pretjerana posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje, isprika im je osjećaj odgovornosti.
3. nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti i samo bespotrebno zauzimaju prostor.
4. nemogućnost postati dio tima, jer misli kako sve ona zna najbolje, a drugi moraju na njen način izvršavati svoje zadaće.
5. već navedeni perfekcionizam gdje planiranje i najsitnijih detalja ne dopušta početak nekog zadatka, a kamoli završetak u pristojnom vremenskom roku.
6. previše paze na novac, štede I na sebi I na drugima čuvajući sve rezerve za ‘crne dane’.

Poremećaj koji na vidjelo izlazi u ranoj mladosti, takvim neprilagodljivim osobama ne dopušta ni izražavanje prijaznih, nježnih osjećaja… jer svaka spontanost i promjena rutine je nepoželjna.
Ipak, danas postoje učinkovite terapijske metode za OKP : individualna i grupna psihoterapija, a postoje i lijekovi koji regulirajući promet serotonina mogu pomoći ovim bolesnicima.