A sad nešto što nas neće previše čuditi: stres doslovno ubija.
Da stvar bude još' bolja ' na njegovoj meti su, ni manje ni više, nego naši neurončići smješteni u hipokampusu..

I tako se jedan mali neuron tipičnog medicinara revno trudi zapamtit sve o­ne silne anatomske nazive, spojeve iz kemije-jer to je obveza svakog zdravog neurona koji živi u hipokampusu...kad mu se prišulja stresor zvan 'hoće li me prozvati na seminaru?' koji toliko uplaši jadnu živčanu stanicu da o­na ode u apoptozu iliti smrt.

Možda nekog može utješiti činjenica da takvi napadnuti neuroni izdrže čak 24 sata prije nego što konačno kažu ' zbogom '...

Pitanje koje logično slijedi nakon ovog otkrića koje su u Journal of Neuroscience objavili znanstvenici sa Rosalind Franklin University jest : O.K...pa kako to da mi još imamo ijedan neuron u tom hipokampusu kad nam je život tako stresan (...šmrc), a poznato je da se živčane stanice ne dijele?

Oni koji još nisu slušali Temelje neuroznanosti mogu preskočiti odgovor, da ih dodatno zainteresiramo za kolegij...

A ostali to sigurno znaju: jedina dva mjesta našeg živčanog sustava na kojem se pojavljuju novi neuroni djeljenjem jest područje njušnog korteksa, odnosno hipokampus...uuu, sad nam je laknulo...ipak će naša mala populacija navedenih neurona bit očuvana.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.