Toliko o humanitarnoj osviještenosti. Humanitarni tulum za zakladu ˝Ana Rukavina˝ je po mojim procjenama bio jako slabo posjećen ( ako išta znam, kužim se u tulume).  Medicinare, koji su organizatori ove hvalevrijedne manifestacije, izvlači to što je vrijeme ispita i učenja, ali što se događa s ostatkom ovog inertnog svemira ( pod pretpostavkom da svi vrijedno uče) ?
Ok, vjerojatno postoje ljudi koji su i kupili ulaznicu i na taj način dali svoj doprinos, ali isto tako vjerujem da postoje ljudi koji su i mogli biti nazočni, ali eto puno je bitnije izlaziti u narodnjačke klubove, koji su puni bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima i atmosfera uvijek kao da se slavi ne znam ni ja što.
Očito ne-medicinarima prizvuk riječi humanitarno uništi svaku ideju zabave. Možda je to tako, a možda i ne. Uglavnom, moja poanta je: ne samo da sam doživjela veliko razočaranje što se mog samog izlaska tiče (što i nije toliko bitno:)), ali sama slika podrške nečega što ima potencijala spasiti ljudske živote je bila u najmanju ruku, jadna. Kao da bi cijeli svijet trebao stati na trenutak i preispitati svoje prioritete.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.