Članak na koji sam nedavno naišla potaknuo me na razmišljanje. Naime, studija provedena u Finskoj pratila je gotovo 22 tisuće blizanaca 22 godine, pri čemu je pratila i navike vezane uz njihovo spavanje te povezala količinu spavanja s duljinom trajanja života – veću šansu da će ranije umrijeti imaju oni koji spavaju manje od 7 sati ili više od 9 sati dnevno. Stručnjaci se trude taj fenomen objasniti bolestima koje uzrokuju poremećaj spavanja pa tako primjerice, ljudi u depresiji spavaju više, a srčani bolesnici manje i umru od posljedica svoje bolesti, a ne zbog toga jer su spavali previše ili premalo, ali ništa nije dokazano.  Također se razmišlja o tome da su oni koji su mlađi umrli, umrli od neke bolesti neuočene u istraživanju, što opet nije dokazano. Kako bilo da bilo, meni su mrvičak sumnjivi toliki stručnjaci koji ne žele spavanju priznati možebitnu važnost i nadam se da opovrgavaju povezanost spavanja i trajanja života kao rezultat svoje kompetentnosti, a ne zato jer i sami spavaju malo (ili pak jako puno). Možda biste mogli ranije leći večeras?

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.