Sasvim je razumljivo da na predstavljanjima knjiga i sličnih događanja odaziv studenata zna biti zanemariv. Međutim, kolege drage, radilo se o proslavi 60 godina bivanja časopisa za kojeg pišu i kojeg uređuju vaši kolege studenti. A vas (osim uredništva i suradnika) nije bilo niti za lijek! A da ste došli mogli ste čuli ponešto o povijesti Medicinara (kojeg je urednica bila i naša dekanica), ali i dogodovštine nekadašnjih urednika, počevši od neuspjelih pokušaja pribavljanja para iz Šuvareva džepa (starci su vam sicher pričali o Šuvarovoj reformi), kino projekcija u predavaonicama (hm, gledala sam i ja Lorenzovo ulje na kemiji) do studenata koji u pidžamama iskaču pred profesore i to unutar fakultetskih zidina (da, da, nije oduvijek učiona bilo omiljeno mjesto studenata, a izlazilo se više nego najnovije statistike objavljene u medicinaru kažu). Održana je i izložba fotografija nadarenih medicinara, Lupino se može sakriti. Za mušku populaciju ovog fakulteta prava je šteta što su propustili vidjeti glavnu i odgovornu urednicu Medicinara u divnom izdanju, dovoljno divnom da vrbuje mnoge nove nade, da ih je bilo.

Zakuska je bila primjerena studentskom partiju, pizze i papice svih vrsta iz o­nih divnih zdjelica koje možeš primiti u ruke i kao čovjek popapati, čak i nakon pete pive. Ali eto, moja jedina zamjerka leži u tom grmu- cuge naime nije bilo, ili su je jednostavno odlučili skloniti i popiti dok ja pišem ovaj članak. I imati pidžama parti bez mene, jer sam natuknula da spavam bez nje.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.