Krajnji antagonizam lijenosti se očituje u ljudi koji su ovisin o - vježbanju. Ponekad je tanka linija između zdravog vježbanja i kompulzivnog pretjerivanja koje može imati suprotan efekt.

Sa svih strana se potiče tjelovježba kao zdrav način života, i to je u redu. No, pretjerivanje u bilo čemu nije dobro, pa tako ni u vježbanju. Važno je prepoznati sklonost pretjerivanju u vježbanju, jer to može biti prvi znak bulimije ili bilo kojeg poremećaja u prehrani. Opterećenost količinom sagorenih  kalorija, količinom hrane i ambiciozni planovi tjelovježbe mogu biti indikativni. Ispod naizgled bezazlene ljubavi prema sportu može se kriti puno ozbiljniji problem.

Obično ljudi koji kompulzivno vježbaju, to čine sami. Uvijek slijede isti plan tjelovježbe, koji pretjerano iscrpljuje, pa čak i kada su bolesni ili ozlijeđeni. Često će izbjegavati posao ili obveze da bi ispunili svoj plan vježbanja. Naravno, fiksacija je na potrošenim kalorijama, a kada preskoče vježbanje ili nisu u mogućnosti, javlja se simptom koji ih tjera da vježbaju više, i onda kada to fizički ne mogu podnijeti. To je depresija. to nije samo grižnja savjesti, to je duboki osjećaj nezadovoljstva i neispunjenosti, koji otvara vrata u sve dublje poremećaje ličnosti i ugrožavanje zdravlja.

Ne postoji konsenzus ni dijagnostički algoritam po pitanju prepoznavanja ovog poremećaja. Jer osobe mogu kompulzivno vježbati i  u sklopu opsesivno-kompulzivnog poremećaja, kao i bulimije, anoreksije, i sličnih poremećaja. Nažalost, možemo biti sigurni tek onda kada posljedice za psihičko i fizičko zdravlje budu očite. Današnji trendovi i pritisak medija utječu na prelazak iz poželjnog i zdravog u patološko. Kako onda izgraditi društvo samopouzdanja?