Naravno, još je bolja ta Bolonjska deklaracija, jer o­na podrazumijeva 'mobilnost'. I to ne samo mobilnost kada su u pitanju razmjene između našeg fakulteta i nekog stranog, ili pak među medicinskim fakultetima u jednoj državi, nego i, pazite ovo, među različitim fakultetima na jednom Sveučilištu.
Posebno su intrigantni izborni predmeti. Recimo da vam je mama pušila za vrijeme trudnoće (jer prema seminarima iz sociologije, pušenje je krivo za apsolutno sve), pa vam padne na pamet umjesto naših izbornih predmeta, većinom socioloških, odslušati biokemiju na PMFu. A zašto biste htjeli to? Jer ste mladi, nadobudni, i mislite da će vam puno koristiti da to odslušate, osim toga, nosi 12 ECTS bodova, i gle čuda, obvezni udžbenik je Stryer. I to ne stari Stryer, nego o­naj iz 2002., na engleskom. Ovi na PMFu stvarno ne gube vrijeme.
Eh sad, na našim neintuitivnim web stranicama, za koje treba atlas u stilu Sobotte da bi se nešto iskopalo, nisam uspjela naći koliko vrijede naši izborni predmeti. Ali pretpostavljam da nijedan ne vrijedi sigurno više od 3 boda. Dakle, teoretski biste s dva-tri predmeta na drugim fakultetima riješili muke oko izbornih predmeta.
Sada dolazi rupa u sustavu, koju, čini se, dugo nećemo moći zakrpati, a to je odgovor na pitanje zašto bismo se mučili oko boljih izbornih predmeta na srodnim fakultetima, koji bi nam mogli puno pomoći, i kojima bismo bili bar korak bliže famoznom Md/PhD sustavu, kada na kraju taj teži i kvalitetniji izborni predmet na diplomi jednako vrijedi kao sociološki predmeti i slični?
Koja korist ako izbor predmeta na kraju ne pokazuje naše afinitete tijekom studija? Ako ti izbori nisu važni pri dobivanju specijalizacija i mjesta znanstvenih novaka? Ili još bolje, čemu ta frka oko izbornih predmeta ako ćemo ignorirati o­no što bi stvarno trebali značiti? O­nda se netko pita zbog čega je sve gore stanje u znanosti i kako to 'dolaze sve lošiji studenti'...

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.