|
O petici koja je u indexu studentice prava zamijenila dvojku, pisalo se i pričalo puno. Da su ocjene prečesto sve samo ne objektivne, pjevaju i vrapci na grani, oni koji me bude svako jutro oko tri (blagodati života na periferiji). Ono što vam želim ispričati je priča, nažalost, u pojedinim segmentima lišena novinarske objektivnosti, jer se desila meni.
Vrijeme radnje je sam kraj devetog mjeseca, mjesto nepoznato (ispitna trema reducira sve osim usredotočenosti na postavljena pitanja). Nakon usmenog koji je trajao četrdesetak minuta i na kojem sam znala apsolutno sve (što mi se ne događa prečesto), profesorica je izrazila žaljenje što mi mora dati dovoljan, protiv čega se apsolutno nisam pobunila jer mi nedostaje „prosjek fetišist“ karaktera, a i bio je, hm, hm, zadnji rok u devetom mjesecu. Nakon što je u sljedećih pola minuta shvatila da imam četiri iz pismenog, a ne nedovoljan, kako je mislila, u indeks je upisala peticu. Bez ijednog dodatnog pitanja, moja je dvica postala izvrstan. Stalno slušamo o tome kako su pismeni ispiti eliminacijski, ali oni itekako utječu na konačnu ocjenu. Profesorica iz gornje priče mislila je da mi čini uslugu pustivši me na usmeni bez položenog pismenog testa, pa je dvojka možda time opravdana. Činjenica da nečije znanje pokazano na usmenom može biti gotovo bezvrijedno ukoliko ga pismeni ne potvrđuje, apsurdna je, ali to se stalno dešava. Druga strana medalje je da oni koji test prepišu (čega ima sve više i više), zadrže ocjenu iz pismenog čak i ako pojma nemaju na usmenom. Ali o tom, potom.
Samo registrirani korisnici mogu komentirati. Molim ulogirajte se ili registrirajte. |