je dobro dobro se posvađati. Jedna pogrešna riječ, šala ili samo pogled ponekad su dovoljni za pravu erupciju bijesa - počinju sijevati munje, pucaju gromovi, zemlja se trese od bujice riječi, psovki i optužbi. Nakon potrošene municije, stišava se bura, a povrijeđena strana se pita što je Bogu skrivila, što je povod, a što stvarni razlog svađe. Neki ljudi ne vole svađe, izbjegavaju ih vjerujući da će se sve samo od sebe riješiti ili zaboraviti. Međutim, Ljubica Uvodić-Vranić, profesorica psihologije, smatra da su svađe korisne, ali samo ako se ljudi dobro posvade i završe svađu jer nezavršena svađa je kao sapunica - u svakoj epizodi ponavlja se neki događaj iz prethodne i tako u nastavcima. Svoja iskustva obradila je u knjizi "Kako se dobro posvađati" u kojoj opisuje pravila ponašanja za vrijeme svađe . - Valja dobro razlučiti što je uzrok, a što povod svađi. Povod svađi može biti dogovor Pere i Verice da će se naći u 20 sati na Cvjetnom trgu ako ne pada kiša. I kiša nije padala, Pero je došao, a ona je zakasnila desetak minuta. I onda krene svađa zbog kašnjenja. To je povod, a pravi uzrok je vjerojatno njegova nesigurnost u njezine osjećaje ili, još češće, nesigurnost u vlastite osjećaje te nedovoljno samopouzdanje. Dok ne dođu od povoda do uzroka, često puta ljudi ne znaju zapravo stvar razriješiti. Vrlo je važno odrediti u čemu je problem jer svađa, za razliku od argumentirane rasprave koja ima svoj racionalni dio i majku logiku, stanje je u kojem smo preplavljeni emocijama i ono malo pameti koje imamo više nemamo i ne znamo dobro objasniti problem. SVAĐU UVJEK VALJA ZAVRŠITI Svaka svađa je rat i, kao svaki rat, ima povod, uzrok, dopuštene i nedopuštene metode. Nakon rata obavljaju se pregovori, a nakon pregovora dolazi primirje. Nakon primirja je čvrst i sklopljeni mir postignut zajedničkim dogovorom, a nakon toga dolaze isprike i plaćanje ratne štete. - Ako tako postupimo, onda smo stvar riješili, ali ako smo se u bilo kojoj fazi zadržali i nismo išli do kraja, sljedeći put kad se budemo svađali zbog nečeg drugog, stare svađe uletjet će u novu situaciju i sad imamo dva razloga za novu svađu. Jednom povodu i uzroku dodaju se novi uzroci i povodi koji su bili prekoračenje dopuštenih metoda ratovanja. Jako je pogrešno i glupo, a to često radimo, da prije nego što smo stvar razriješili, na govno stavimo med. Nismo se stvarno ni razumjeli, a počnemo izmjenjivati puse, pomirimo se. Samo smo uzburkali negativne emocije koje smo zatim zamijenili pozitivnim emocijama i jednostavno sve zalijepili, ali ispod meda ostalo je govno i, prije ili kasnije, ponovno će doći do svađe. Svađom rješavanje problema ujedno je ispitivanje terena - dokle seže granica tolerancije, koliko je dopušteno međusobno optuživanje i vrijeđanje. Prag tolerancije ovisi od osobe do osobe i, provjeravajući strpljivost i stupanj povrijeđenosti “protivnika”, tu krajnju granicu lako je prijeći. I tad često nema povratka. Međutim, odluka o raskidu veze, bilo bračne ili izvanbračne, individualna je prosudba - često se rastaju ljudi koji su živjeli u dobrom braku, a ne rastaju se, iz njima znanih razloga, oni kojima je cijeli bračni staž ratno stanje. Možemo li reći da je svađa potrebna i da, iako to čudno zvuči, izaziva pozitivne reakcije? No, kako riješiti problem ako jedna strana šuti i izbjegava svaku raspravu o neugodnoj temi. - Sigurno da je svađa potrebna jer smo nakon svađe u boljem ili lošijem odnosu. Nakon svađe pala je jedna iluzija ili jedan dogovor. Pametno vođene i do kraja razriješene svađe su dragocjene, one su sastavni dio našeg života. Želi li se uspostaviti kvalitetan odnos, mora se znati što se smije, a što ne smije. Ima ljudi koji su zatvoreni, samoživi ili nedovoljno komunikativni, a razlog tome su crte ličnosti, pa i psihički poremećaji, ali razlog može biti i velika razlika između osoba koje međusobno komuniciraju. Te osobe unaprijed znaju da nisu dovoljno verbalno spretne, da neće znati odgovoriti i da će unaprijed izgubiti utrku. Često muškarci žele da im se oprosti bez razgovora, ali to je teži način komunikacije jer ono što smo oprostili bez rasprave vjerojatno ćemo morati ponovno opraštati. To je zapravo jedan nagovor da sve bude onako kako jest i da se stvari ponavljaju jer onaj koji neće nesporazum razriješiti, želi sljedeći put učiniti istu pogrešku. U svakom slučaju, šutnja je pasivna agresija. Kraj!
Samo registrirani korisnici mogu komentirati. Molim ulogirajte se ili registrirajte.
Pozivaju se zainteresirani da se pridruže mjesečnom druženju na temu e-učenjau ponedjeljak, 19. ožujka 2012. u 16 sati, u učionici E u Srcu. Naslov predavanja je "CourseLab - alat za kreiranje e-kolegija" a održat će ga&...