„Posljednja premijerna izvedba 53. Splitskog ljeta, premijera tragedije »Fedra« francuskog dramatičara Jeana Racinea koju je u Dioklecijanovim podrumima postavio talijanski redatelj Marco Sciaccaluga, teško da može opravdati epitet »udarni projekt dramskog programa« kako se cijelo ljeto najavljivalo. Danima je vladao golem interes ...“

Ovaj članak nije kritika drame, uvod je tek isječak kritike iz Novog lista, koja ima funkciju da vas poštedi mojeg nimalo stručnog osvrta na tragediju koju sam gledala ovo ljeto. Ovaj članak jeste kritika društva u kojem živimo i eto, ja, maltene još s tragovima mlijeka oko usta, smatram se pozvanom napisati ju. Ulickane dame i gospoda, miris teških parfema, predivna Bojana (Gregorić) u ulozi karijere, gužva na zahodu za vrijeme pauze, gromoglasan pljesak, pa opet pljesak...

Katalinka (nemojte mi zamjeriti ako sam krivo upamtila), također Split, zvjezdano nebo, more, svjetionik, Brač u daljini. Prilazi nam dijete, dječak od, kako ćemo saznati, 12 godina, užicava cigaru, priča s nama. Kako je popio puno vina, rum kole, ponosno ističe kako se još drži na nogama, jer je eto, navikao piti, a njegov prijatelj vršnjak, leži u nekom grmu i spava, jer mu je loše. Užicava još jednu cigaretu i dalje nabraja kako , koliko, kada pije.

Možda je njegova majka jedna od o­nih gospođa koja je obukla novu haljinu da ju pokaže u kazalištu, a njen suprug je jedan od o­nih koji su dremuckali za vrijeme prvog čina. Možda je nehotice i uz smješak isprike, svojim leđima prešla preko istih o­nih ruku koje su zapalile cigaretu njenom anđelku.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.