Iako je sasvim neprimamljiva činjenica dizanje u 7 u jutro u subotu kako bismo se doteglili do Šalate 3, ne vidjeh razočaranih lišca zbog istog. Dok je cvrljilo ulje na fiziološkom rešou i treštala ˝ in˝ mjuza iz našeg malog sobička, ugodne atmosfere nije nedostajalo. Doručak u Studmefu.
To je sasvim krivi izražaj za nešto što bi trebalo nalikovati doručku. Prijevod: studmefovci vole puno papati. Zahvaljujući posebno vještom kuharu, koji je s toliko emocija i iz čistog gušta upravljao kuhinjskim pomagalima, imali smo prilike probati specijalitet istog- nešto a lá šef. Još se nismo usuglasili oko naziva, ali nestalo je za tren. Virtualni pljesak za našeg doc-a. Posebno odlikovanje moram odati dragom kolegi Platonu koji me pobjedio u igrici mlin. Bio mu je to prvi put, a pobjednički.
Prva na ljestvici najigranijih igara u kolekciji društvenih igara 2008. / 2009. , našla se  ˝ Čovječe, ne ljuti se. ˝ Kako i sam naziv kaže, nema potrebe za neartikuliranim ispadima pa čak ni najslabašnijim izrazima razočaranja. Prilično velik broj puta moglo se ipak čuti: ˝ Pa ljudi moji! ˝ Tko je i što artikulirao ili neartikulirao, ostat će među nama i četiri studmefovska zida. Ovo je samo kratki sažetak našeg malog druženja. Ispast će kao sastavak u osnovnoj školi ako detaljnije krenem u opisivanje, stoga, prestajem odmah sada odmah. Je li ovo dovoljna animacija za ljude kako bi se priključili Studmefu? Ne znam, ali znam da je oko 14h kada smo raspustili event, bilo jednako veselo kao i tijekom druženja. Osjećaj  pripadnosti nečemu je svakako motivirajuć. Bez nekog specijalnog razloga, misao za kraj:
˝Najvažnije stvari u svijetu postigli su ljudi koji su se nastavili truditi kada se činilo da više nema nade.˝ (Dale Carnegie)

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.