Od svih stvari što ih živa bića čine, vjerojatno niti jedno nije tolika misterija poput uporabe genoma. Jer, premda izbrojismo njegove kodone, i popisasmo sve baze rijedom, i dalje nam izmiče potpunije razumjevanje njegovog funkcioniranja. Fino ustrojstvo kojima mnogi i različiti organizmi (od kojih neki izgledaju kao da su išetali direktno iz nekog mekog SF-a) svakodnevno žive su i dalje nepoznanica.
Nije li onda čudo što svako malo otkrijemo nešto što nismo ni sanjali mogućim?
Na tome tragu
predstavljamo otkriće, ne toliko davno koliko izvanzemaljsko i ne toliko neobično koliko poučno. Istraživači Julie C. Dunning-Hotopp i Michael E. Clark su
utvrdili da je Wolbachia pipientis uspjela svoj genom ubaciti u drugi kromosom vinske mušice.
Wolbachia je rod bakterija, obligatornih intracelularnih parazita,
koji inficiraju artropode. Izuzetno su rašireni, do te mjere da se
smatra da su 20-70% vrsta insekata njihovi potencijalni domaćini.
Imaju izraženu interakciju sa svojim domaćinima, omogućavajući
partenogenezu, mjenjajući udio spolova u populaciji, a čak su i
uplitani u specijaciju (evoluciju i izdvajanje novih vrsta).
Imaju i direktnu ulogu u humanoj medicini. Dokazano je da su oni
neovisni i neophodni čimbenik patogenosti nematode Wuchereria
bancrofti (elefantijaza) kojoj omogućuju razmnožavanje u domaćinu
(čovjeku). Dapače, infestacija istom se
može liječiti samo uz pomoć
doksiciklina koji kao takav nema utjecaja na crve, ali ubija
Wolbachije i tako onemogućava razmnožavaje crva.
I ranije, tragovi njihovog genetskog materijala su pronalaženi u
eukariota. No, Dunning-Hotopp i Clark su odlučili da istraže pune
razmjere Wolbachijine insercije. Plan je bio jednostavan - izolirati
genom vinske mušice i pretražiti ga u potrazi za komponentama
Wolbachijinog genoma. Mušice su tretirane antibioticima kako bi se
dekontaminirale, no to nije urodilo plodom. Generaciju za generacijom
vinskih mušica, Wolbachijini geni su redovito bili detektirani, sve dok
se konačno sijalica nad glavom nije upalila i dok istraživači nisu
posumnjali da su možda doista ipak uspjeli uništili sve bakterije u
mušica.
No taj genetski materijal nije samo puka gomila nukleobaza koji sjede
u mušica - daljnje analize su pokazale da se oko 2% njega zapravo
transkribira. Što on konkretno radi u mušica je otvoreno pitanje.
Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molim ulogirajte se ili registrirajte.
Čuli smo 
Pitate se kako se način odrastanja i ponašanje
Da, zvuči nevjerojatno i savršeno i kao ostvarenje svih snova. Ali, je li istinito? Najnovije istraživanje objav... 
Oduvijek ste mrzili bakterije, mislite kako je dezinficijens preblago rješenje. Natjerajte bakterije da mole za milost s novim ... 