Povijest

Povijest Klinike za ortopediju

Klinika za ortopediju u Zagrebu izrasla je iz Ortopedskog zavoda, koji je godine 1908.u Zagrebu utemeljio prof.dr. Božidar Špišić. Bila je to prva ortopedska ustanova u jugoistočnom dijelu Europe. Tijekom godina i desetljeća, Ortopedski zavod, a poslije Ortopedski institut i, konačno, Ortopedska klinika, više je puta je mijenjala lokacije u gradu Zagrebu, a također i bolničke kapacitete, u skladu s trenutnim potrebama i mogućnostima.
Od godine 1940. klinika se nalazi na sadašnjoj lokaciji, u zgradi na Šalati, koja je i građena za tu svrhu.
Utemeljitelj i prvi predstojnik klinike prof. dr. Božidar Špišić (1879.-1957.) organizirao je Kliniku za ortopediju na tada najsuvremeniji način, koji sve do danas nije pretrpio veće koncepcijske promjene. Osim prevencije i kiruškog liječenja kongenitalnih anomalija, degenerativnih bolesti i posttraumatskih stanja, Špišić je od samoga početka uočio važnost rehabilitacije i fizikalne terapije. Isto tako inzistirao je i na radnoj terapiji koja je trebala, napose ranjenicima nakon I. svjetskog rata, osigurati potrebno znanje i vještine za obavljanje nekog korisnog posla a time i njihovu što potpuniju resocijalizaciju nakon završena liječenja. 15. prosinca 1922. godine Špišić dobiva privatnu docenturu, počinje s predavanjima na Medicinskom fakultetu, te od tada i postoji Katedra za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1946., nakon umirovljenja prof. Špišića, vodstvo Klinike preuzima njegov dugogodišnji suradnik prof.dr. Ferdo Grospić. Utjecaj suvremenih ortopedskih škola ortopediju sve više usmjeruje u kiruršku disciplinu, proširuje se broj operacijskih metoda i tehnika. Školuje se znatan broj ortopeda, koji djeluju u gotovo svim većim medicinskim centrima u Hrvatskoj.

Godine 1964. predstojnikom Klinike postaje prof.dr. Albert Starzyk. Nastavlja se s uvođenjem novih kirurških metoda liječenja. Interes ortopedije sve se više usmjeruje prema degenerativnim bolestima, reumatskim bolestima, spastičnim kljenutima i skoliozama. Uvode se i prve operacije totalnih zamjena zglobova, najprije zgloba koljena, a zatim i kuka. Intenzivira se rad na prevenciji, posebno prirođenog iščašenja kuka u suradnji s pedijatrima.

Godine 1972. vodstvo Klinike preuzima prof.dr. Ivo Ruszkowski, koji uvodi novi pristup ortopedskoj problematici, temeljen na biomehanici i biotehnici. U skladu s tim pristupom uvode se i novi kirurški zahvati temeljeni na biomehaničkom pristupu u ortopediji.
U Klinici se uvodi AO-metoda. Također se u rutinsku praksu uvode artroskopija koljena te artroskopski kirurški zahvati na koljenu.

Predstojnikom Klinike godine 1986. postaje prof.dr. Tihomil Matasović. Uvode se nove metode kiruškog liječenja, prije svega suvremene totalne endoproteze zglobova kuka i koljena. Uvodi se Ilizarovljeva metoda, a time se mogućnosti rekonstruktivne kirugije značajno povećavaju. Uvodi se primjena ultrazvuka u dijagnostici, prije svega poremećaja u razvoju dječjeg kuka, a zatim i u drugim područjima ortopedije.

Od godine 1993. do 2004. dužnost predstojnika Klinike obnašao je prof.dr. Krešimir Koržinek. Tih je desetak godina stručni razvitak Klinike za ortopediju bio je usmjeren na artroplastike velikih zglobova, rekonstruktivnu kirurgiju prirođenih poremećaja u razvoju i posttraumatskih stanja, ortopediju dječje dobi, artroskopsku kirurgiju i sportsku traumatologiju te kirurgiju kralježnice. Vrijeme profesora Koržineka obilježeno je i daljnjim razvojem AO metode i Ilizarova, kao i uvođenje reviziskih endoproteza kuka i transfemoralnog pristupa po Wagneru.

Od 2005. do 2008. godine predstojnik Klinike bio je prof.dr. Dubravko Orlić. Nastavljen je razvoj endoprotetike velikih zglobova: kuka, koljena i ramena. Također su ulagani posebni napori u razvoj i rješavanje onkološke ortopedske problematike i razvoj rekonstruktivne tumorske endoprotetike.

Od 2009. godine predstojnik Klinike je prof.dr.sc. Domagoj Delimar.